top of page

Sveti Hubert

Sveti Hubert, katolički svetac, biskup Liègea, zaštitnik lovaca.

Spomendan 3. studenog





Danas, 3. studenog, slavi se blagdan sv. Huberta, poznatog kao zaštitnika lovaca.

Sveti Hubert zaštitnik je lovaca, grada Liègea, matematičara, optičara i radnika u metalnoj industriji. Po njemu je prozvana jedna pasmina pasa – pas sv. Huberta. Poznate su dvije legende o sv. Hubertu:

Po prvoj legendi Sveti Hubert se rodio sredinom 7. stoljeća kao sin Bertrama od Aktivanije te je živio na dvoru franačkog kralja Ditriha III, a kasnije na dvoru svog ujaka Pepina od Heristula. Jednog dana, drži se da je to bilo na Veliki petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen među čijim je rogovima bilo ukazanje Kristova lika. Istodobno s neba začuo se glas koji mu je naložio da ode u Liege (Luttich) do biskupa Lamberta (koji je kasnije proglašen svecem). Ovaj ga pošalje Papi u Rim. U to doba javio se Papi anđeo s viješču da je biskup Lambert umoren, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca. Taj pustinjak je bio Sv. Hubert koji je od Pape dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Isto tako je njegova biskupska štola imala moć da liječi od bjesnoće, čak i poslije njegove smrti. Mrtvo Hubertovo tijelo prenijeto je iz Liegea u opatiju Andin koja se kasnije prozvala Sv.Hubertus. Za reformatorskih ratova, bila je ta opatija 6 puta pljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo Sv.Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo na skrovitom mjestu zakopali.

Po drugoj legendi postao je sveti Hubert zaštitnikom lovaca na slijedeći način: 98 godina poslije njegove smrti, a na dan 3. studenog izvađeno je njegovo tijelo iz dotadašnjeg počivališta u Liegeu i preneseno u opatiju Andin. Prigodom iskapanja ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacio se on i njegova pratnja na koljena, a kad je sprovod mimo njih prošao, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena postalo je mjesto Arden (kasnije St. Hubertus) hodočasno mjesto za tisuće i tisuće pustinjaka i lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene i odstreljene divljači. Lovci koji radi udaljenosti nisu mogli donositi divljač sjećali su se svog zaštitnika tako da su na dan prijenosa njegova tijela polazili u lov, a kod zajedničkog stola slavili njegovu uspomenu. Opatija St. Hubertus stajala je pod zaštitom francuskih kraljeva kojima su morali opati svake godine donijeti sedam hrtova i jednog sokola. Donosiocu je bio predan dar od 100 talira u korist crkve St. Hubertus. Kada je započelo hodočašče grobu sv.Huberta, nastala je i legenda da je svetac u svojoj mladosti bio strastven lovac.

izvor drum.hr

23 Ansichten0 Kommentare

Comments


bottom of page